Digitalna platforma ŽeNSki muzej bavi se istraživanjem, digitalizacijom, sistematizacijom i javnim predstavljanjem ženskog i feminističkog nasleđa (umetnost, teorija, zadužbinarstvo, aktivizam, svakodnevni život), kao i aktuelnog ženskog stvaralaštva i delovanja u Novom Sadu (i Vojvodini) na način da predstavljena građa bude javno dostupna i pretraživa.
ŽeNSki muzej
ČETVRTAK 23.5.2024. 19:00 sati
SKUP / Savez kolektivne umetničke prakse
Kreativni distrikt, Bulevar despota Stefana 5, Radionica, Novi Sad
SFO „(Re)konekcija“/ ŽeNSki muzej Poštovane/i,
bilo bi nam izuzetno drago da prisustvujete programu ŽeNSkog muzeja!
Posvećen je autorki Albini Podgradskoj, koja pripada slovačkoj kulturi a napisala je prvu žensku dramu na srpskom jeziku. Ove godine njena drama „SirotaMileva iz Bosne u našoj civilizaciji godine 1878.“ , objavljena 1880. u Novom Sadu, uvrštena je u zvaničnu selekciju 69 Sterijinog pozorja.
U okviru ciklusa Razgovori u ŽeNSkom muzeju, književnica Zdenka Valent Belić predstaviće život i rad Albine Podgradske, autorke drame Sirota Mileva iz Bosne u našoj civilizaciji godine 1878, koja će u režiji Anđelke Nikolić biti izvedena na ovogodišnjem Sterijinom pozorju.
Ovaj dramski tekst Albine Podgradske (1858-1880) smatra se najstarijom, za sada poznatom i sačuvanom dramom napisanom na srpskom jeziku, čija je autorka žena. Pored značaja za srpsko kulturno nasleđe, tekst Albine Podgradske komunicira sa savremenim i aktuelnim problemima naše civilizacije.
![Eustahija Arsić (1776-1843) je prva srpska književnica koja je štampala svoje knjige. Takođe, prva žena koja je sarađivala sa Maticom srpskom i postala njena članica. Zastupala je prosvetiteljske ideje, pre svega pravo žena na obrazovanje. Darivala srpske i rumunske prosvetne i verske institucije kao i Maticu srpsku. Njeno delo uvršteno je u Antologiju starije srpske poezije M. Leskovca.](https://zenskimuzejns.org.rs/wp-content/uploads/2020/02/korica-EA1-599x1024.jpg)
![Judita Horovic (1787-1857), samostalna trgovkinja prehrambenom robom, prva je preduzetnica na ovom prostoru. Njeno ime se, kao jedino žensko, nalazi u popisu glavešina jevrejskih porodica 1844. godine u Novom Sadu. Ona je i prva žena koja je podnela zahteva za osnivanje ženske organizacije u Novom Sadu 1848.](https://zenskimuzejns.org.rs/wp-content/uploads/2019/12/horovic-703x1024.jpg)
![Marija Trandafil (1816-1883) smatra se najvećom srpskom dobrotvorkom. Njeno najpoznatije zaveštanje je „Zavedenije Marije Trandafil za srpsku pravoslavnu siročad“ u čijoj se zgradi danas nalaze Matica srpska i Biblioteka Matice srpske. Osim pomoći koju je upućivala najugroženijima, pomagala je obnovu više novosadskih crkava. Osnovala je Zakladu Marije Trandafil za novosadske gimnazijske đake.](https://zenskimuzejns.org.rs/wp-content/uploads/2020/10/marija-trandafil-1.png)
![Milica Stojadinović Srpkinja (1828-1878), „Vrdnička vila“, pesnikinja, prozaistkinja i prevoditeljka. Prva ratna dopisnica na ovom prostoru. Njenu reportažu o bombardovanju Beograda 1862. „Srce i barikade“, objavio je Mađarski dnevnik iste godine. Saradnica Vuka Karadžića, prikupljala je i narodne umotvorine. Objavila je tri knjige pesama i dva toma dnevnika U Fruškoj gori.](https://zenskimuzejns.org.rs/wp-content/uploads/2020/10/Milica-SS.jpg)
(1828-1878)
![Savka Subotić (1834-1918) bavila se pročavanjem društvenog života žena i običaja. Borila se za pravo žena na obrazovanje kao i za njihovo ekonomsko osnaživanje. Posle predavanja „Žena na istoku i zapadu“ u Naučnom klubu u Beču 1911. postala je najslavnija žena sa ovog prostora. Bila je prva predsednica Srpskog narodnog ženskog saveza, Kola srpskih sestara i Zadruge Srpkinja Novosatkinja.](https://zenskimuzejns.org.rs/wp-content/uploads/2020/02/jelisaveta-subotic.jpg)
![Draga Dejanović (1840-1871) je ponudila prvu zaokruženu teoriju feminizma kod nas, pod uticajem nacionalnih ideja. Svoje stavove izložila je na javnim predavanjima: „Dve tri reči Srpkinjama“, „Srpskim majkama“ i u tekstu „Emancipacija Srpkinja„, objavljenom 1870. Feminizam za nju nije bio samo teorija već i izabrani životni put. Novi tip moderne, ekonomski samostalne žene je time bio promovisan.](https://zenskimuzejns.org.rs/wp-content/uploads/2019/12/28-673-729x1024.jpg)
![Milica (1854-1881) i Anka (1855-1923) Ninković su prve politički obrazovane feministkinje koje su se aktivno uključile u političku borbu. Feminizam sestara Ninković razvio se u okviru socijalističkog pokreta. Bile su saradnice svih socijalističkih listova, bavile su se prevodilaštvom, naročito Milica koja je prevela „Srbiju na istoku“ Svetozara Markovića na ruski.](https://zenskimuzejns.org.rs/wp-content/uploads/2019/12/ninkovicke-694x1024.jpg)
![Draga Gavrilović (1854-1917) je svojim delom „Devojački roman“ postala prva žena romanopisac u srpskoj kniževnosti, začetnica ženskog pisma ali i feminizma. Pored romana pisala je pesme, humorističke i polemičke članke. Objavljivala je u najznačajnijim časopisima svoga vremena, kao što su „Javor“, „Orao“, Sadašnjost“, Neven“, „Starmali“.](https://zenskimuzejns.org.rs/wp-content/uploads/2020/11/draga-gavrilovic.jpg)
![Adel Nemešanji (1857-1933) je prva žena na mestu direktorke više škole za devojke u Novom Sadu. Godine 1884. postavljena je za direktorku Novosadske devojačke građanske škole sa nastavom na mađarskom jeziku. Ona je i prva žena koja je osnovala (1891) i rukovodila udruženjem „Maria Dorottya“ sa ciljem unapređenja ženskog obrazovanja i strukovnog organizovanja nastavnica.](https://zenskimuzejns.org.rs/wp-content/uploads/2019/12/Adel-Nemesanji-12-avgust-1884-1-2-752x1024.jpg)
![Albina Podgradska (1858–1880) Završila osnovnu školu u Novom Sadu, četiri razreda devojačke škole, Srpsku učiteljsku školu u Somboru. Nakon što je položila učiteljski ispit 1878. godine, vratila se u Novi Sad gde je napisala dramu Sirota Mileva iz Bosne u našoj civilizaciji godine 1878. Na koricama je zabeleženo da je umrla “baš kad se ova knjižica štampala”. Podgradska je napisala samo ovaj jedan dramski tekst Sirota Mileva iz Bosne u našoj civilizaciji godine 1878. koji je značajan zbog toga što je reč o najstarijoj za sada poznatoj i sačuvanoj drami, čija je autorka žena i koja je napisana na srpskom jeziku. Tako je njeno delo važno pre svega u kontekstu istorije srpske književnosti. Pisala je o aktuelnim političkim i kulturnim temama. https://nova.rs/kultura/demilitarizacija-drame-scensko-citanje-tri-komada-u-narodnom-pozoristu-subotica/](https://zenskimuzejns.org.rs/wp-content/uploads/2023/10/Naslovna-strana-drame--707x1024.jpg)
![Milica Tomić (1859-1944) književnica, novinarka i političarka jedna je od najznačajnijih ličnosti naše feminističke baštine. U periodu od 1911. do 1914. i 1918-1921. izdavala je i uređivala „Ženu“, list koji je otvoreno zagovarao politička prava i za žene. Ona je jedna od sedam Vojvođanki izabranih za poslanike Velike narodne skupštine 1918., kada su pravo glasa za kratko dobile i žene.](https://zenskimuzejns.org.rs/wp-content/uploads/2020/02/Portret-Milice-Tomić-ROMS.jpg)
(1859-1944)
![Биографија Новосађанке Милеве Симић (1859-1946) је зачуђујуће богат низ важних почетака у вези са уласком жена у јавни простор у другој половини 19. века у српској заједници хабзбуршке Угарске. Припадала је групи првих образованих педагошкиња, а посебно је заслужних за стварање младе женске интелигенције. Она је прва Српкиња ауторка два уџбеника за девојачке школе. „За заслуге на педагошко-просветном пољу и за рад на пољу књижевности“ Милеву Симић је 1902. краљ Александар Обреновић I одликовао Орденом Краљева Дома I степена с круном, а 1925. краљ Александар Карађорђевић Орденом Светог Саве IV степена, те је тако она једна од ретких жена чије су дело наградиле обе српске владарске династије. За савременике је њено најзначајније дело „Српске народне женске песме“ – збирка две хиљаде народних песама које су стварале жене из Војводине, било повод да буде уврштена међу чланове Књижевног савета Матице српске, назначајније културне и просветне институције у Срба. Дело је изгубљено у Матици српској, те објављено тек 2019. на основу преписа нађеног у породичној заоставштини. Њен књижевни опус ( више десетина приповедака и новела као и преводи књижевних дела са немачкој језика) наново се открива, а њене „дечје глуме“ изнова вреднују као дечија књижевност Откривање педагошког и књижевног искуства Милеве Симић нуди нове увиде у вези са борбом жена за признање у јавном простору.](https://zenskimuzejns.org.rs/wp-content/uploads/2022/11/Mileva-Simic-1-e1668448588198.jpg)
![Јелица Беловић Бернаџиковска (1870–1946) – живот и дело Педагог, наставник, етнограф, музеолог, књижевник, новинар и преводилац. Зачетник је модерне етнологије, сакупљач народног блага и најбољи познавалац женског народног ткања и веза код Јужних Словена. Књиге и текстове објављивала је и под псеудонимима: Љуба Т. Даничић, Хеле, Јелица, Јеле, Јасна, тета Јелица и Млада Ана госпоја. Рођена је у Осијеку где је завршила и основну школу. Завршила је потом и католичку школу у самостану у Ђакову, као и Учитељску школу у Загребу. Студирала је у Бечу и Паризу. Говорила је девет језика. Као учитељица радила је у Загребу, Руми, Сарајеву, Бањалуци, Осијеку, Мостару и Новом Саду. У бројним часописима објављивала је чланке и преводе из области књижевности, педагогије, психологије, етнологије, филозофије... Писала је приповетке, песме и романе, али и књижевне огледе и критике. Најзначајнија дела су јој из области етнологије, на тему домаће радиности. Пре свега Грађа за технолошки речник женског ручног рада, Српски народни вез и текстилна орнаментика, Хрватски народни везови, О развитку текстилне орнаментике код Хрвата и Срба, Албум српских везова. Захваљујући њеном раду објављен је и алманах Српкиња - њезин живот и рад, њезин културни развитак и њезина народна умјетност до данас (1913) који представља пресек историје интелектуалног рада више од 50 Српкиња - књижевница, добротворки, интелектуалки, уметница, учитељица... Преминула је у Новом Саду и сахрањена на Успенском гробљу где јој је 2021. године постављена и спомен плоча.](https://zenskimuzejns.org.rs/wp-content/uploads/2022/11/4-Jelica-Belovic-Bernadzikovska-Rukopisno-odeljenje-MS-CLXXXVIII-3-806-MS-3.jpg)
![ERŽIKA MIČATEKOVA (Kisač 1872–1951) slovačka književnica, prevodilac, aktivistkinja za prava žena i predsednica Centralnog saveza čehoslovačkih žena u Kraljevini SHS. Pisala je prozu, publicističke tekstove i prevodila sa srpskog, slovenačkog i ruskog. Za istoriju ženskog pokreta značajna je serija njenih tekstova koje je pod naslovom Pisma iz Jugoslavije pisala za list Živena u periodu 1924–1927. a u kojima je informisala u društvenim događanjima i radu udruženja. Za rad na polju podizanja narodne kulture, naročito među ženama u slovačkoj zajednici u Vojvodini, odlikovana je Ordenom Sv. Save V reda, kojim ju je odlikovao kralj Aleksandar Karađorđević.](https://zenskimuzejns.org.rs/wp-content/uploads/2021/08/Erzika-Mickatova-sa-ordenom-Sv.-Save.jpg)
(1872-1951)
![Mileva Marić Ajnštajn (1875-1948) se školovala u Rumi, Novom Sadu, Sremskoj Mitrovici, Šapcu i Zagrebu – gde god su primali žene. Sa 19 godina odlazi u Cirih, jedan od retkih evropskih gradova gde su žene mogle da studiraju. Najpre upisuje studije medicine, a zatim 1896. godine prelazi na Državnu politehničku školu, na studije fizike i matematike. Bila je jedina devojka u grupi od šestoro studenata i tek peta žena koja je uopšte bila primljena na odeljenje za fiziku i matematiku.](https://zenskimuzejns.org.rs/wp-content/uploads/2021/12/Mileva_Maric.jpg)
![LJUDMILA HURBANOVA (Stara Pazova, 1878-1969) slovačka dramska spisateljica, glumica, predsednica Centralnog društva čehoslovačkih žena u Kraljevini SHS. Pisala je prozne i dramske tekstove a najznačajniji je njen angažman u pozorištu. U periodu od 1903– 1925. godine igrala je, režirala i organizovala brojne amaterske pozorišne predstave u Staroj Pazovi i sve vreme vodila pozorišnu hroniku staropazovačkih amatera (1903–1933) koja je na slovačkom jeziku objavljena tek 1993. godine kao Kronika divadelného ochotníctva v Starej Pazove v rokoch 1903–1933. (Hronika pozorišnog amaterizma u Staroj Pazovi u godinama 1903–1933).](https://zenskimuzejns.org.rs/wp-content/uploads/2021/08/Ljudmila-sa-ordenom-Sv.-Save-635x1024.png)
Ljudmila Hurbanova
(1878–1969)
![Jelena Kon (1883-1942) bavila se dobrotvoprnim radom i osnovala humanitarnu organizaciju „Kora hleba“ (1925) i Dečje obdanište. Ove organizacije bile su otvorene za sve, bez obzira na versku i etničku pripadnost. Zahvaljujući njenom zalaganju izgrađen je novi Dom Kore hleba pod pokroviteljstvom kraljice Marije Karađorđević u kojem i danas radi obdanište. Jelena Kon ubijena je u novosadskoj raciji 1942.](https://zenskimuzejns.org.rs/wp-content/uploads/2020/11/jelena-kon.jpg)
(1883-1942)
![Даринка К. Суботић (1883-1928) је била председница Матице напредних жена, чланица готово свих српских женских организација у Новом Саду почетком 20. века, једна од првих уредница новинских загонетки (hádankář), преводитељица са чешког и руског језика, и помоћна библиотекарка Матице српске.](https://zenskimuzejns.org.rs/wp-content/uploads/2023/10/Дара-Суботић-Kalendar-Dragomilje-Zagreb-1928-737x1024.jpg)
![](https://zenskimuzejns.org.rs/wp-content/uploads/2020/12/asr.jpg)
Anica Savić Rebac (1892-1953)
![Akademska slikarka Zuska Medveđova rođena je 5. oktobra 1897. godine u Bačkom Petrovcu u seljačkoj porodici. Svoj talenat je ispoljila već u osnovnoj školi, dok ju je šira javnost prvi put primetila na izložbi slika i ručnih radova na prvim Slovačkim narodnim svečanostima u Petrovcu 28. avgusta 1919. Zuzka Medveđova – "samouka seljačka devojka" tada se javnosti predstavila prvi put sa svojim slikama i skulpturama. Školovala se u školi prof. Ferdinanda Engelmilera, poznatog pejzažiste na Kraljevskoj akademiji za umjetnost i umjetni obrt i na Akademiji likovne umetnosti u Pragu Svoju prvu samostalnu izložbu je priredila u Petrovcu, 1922, u zgradi gde se danas nalazi njena galerija. Dela Zuske Medveđove se danas nalaze i u Slovačkoj narodnoj galeriji u Bratislavi, Galeriji Grada Bratislava, Galeriji P.M.Bohunja u Liptovskom Mikulašu, Njitrjanskoj galeriji, Slovačkom narodnom muzeju – Istorijskom muzeju u Bratislavi i u muzeju u Martinu, Trenčjanskom muzeju. Liptovskom muzeju, kao i u drugim javnim i privatnim zbirkama. Godine 1982. Skupština opštine Bački Petrovac dodelila je Zuski Medveđovoj Oktobarsku nagradu. Zuzka Medveđova umrla je u Pezinku (Bratislava) 11. februara 1985. godine. Njeno umetničko delo u Petrovcu čuva Galerija Zuske Medveđove, koja je otvorena 1. jula 1989. godine.](https://zenskimuzejns.org.rs/wp-content/uploads/2022/11/33-1-756x1024.jpg)
![Ida Sabo (1915 -2016) komunistkinja, antifašistkinja, partizanka,učesnica NOB-a, predsednica AFŽ-a, borkinja za ženska prava, dobitnica brojnih priznanja za svoj rad i delo. Nakon rata obavljala je političke dužnosti na raznim nivoima vlasti.](https://zenskimuzejns.org.rs/wp-content/uploads/2020/11/Fotografija-Ide-Sabo-koju-je-poklonila-G.-Stojakovic-1-727x1024.jpg)
(1915 -2016)
![ANKICA OPREŠNIK (1919–2005), slikarka i grafičarka. Nakon završenih osnovnih i magistarskih studija u Beogradu, svoj život i rad je prenela u Novi Sad u kome postaje deo umetničkog miljea grada. Uticaj poznatih profesora (Ivana Tabakovića, Marka Čelebonovića, Mila Milunovića, Mihajla Petrova) je ugradila u stvaranje autentičnog izraza u okvirima intimizma, poetskog realizma i lirskog ekspresionizma. U godinama sveopšte afirmacije jugoslovenske grafike, ona ostaje skoro usamljen primer umetnice koja se posvetila istraživanjima u sferi vizuelnih i poetičkih mogućnosti ove tehnike. Od 1952. do 1974. Oprešnikova je redovno izlagala na smotrama Majske grafike i Grafike u boji, a skoro četiri decenije bila tesno vezana za Grafički kolektiv. Godine 1954. učestvuje u jugoslovenskoj selekciji Venecijanskog bijenala. Dobitnica je nagrade za grafiku na međunarodnoj izložbi u Luganu, kao i drugih brojnih domaćih i inostranih priznanja. Svojim slikarskim i grafičarskim preokupacijama pružila značajan doprinos najnaprednijim umetničkim težnjama druge polovine XX veka.](https://zenskimuzejns.org.rs/wp-content/uploads/2021/12/A.Oprecnik-849x1024.jpg)
![JUDITA ŠALGO (Novi Sad, 1941-1996) spisateljica. Pisala je poeziju, prozu i eseje i prevodila sa mađarskog i engleskog jezika. Bila je urednica programa na Tribini mladih i kasnije urednica u Izdavačkom preduzeću Matice srpske. Početak njenog stvaralaštva vezan je za talas vojvođanske neoavangarde koji je 60-tih i 70-tih godina prošlog veka uzdrmao novosadsku književnu i umetničku scenu. Istraživanje jezika, eksperimenti u tekstu, subverzija žanra i hibridna forma trajno su ostali upisani u njen književni rukopis. Objavila je tri zbirke poezije, zbirku priča i zbirku eseja kao i dva romana.](https://zenskimuzejns.org.rs/wp-content/uploads/2021/12/judita2-1.jpg)
![Bila je jedna od osnivača/ica i članova/ca uredništva Tribine mladih i časopisa „Polja”, urednica Salona Tribine mladih, likovna kritičarka i profesorka Akademije umetnosti u Novom Sadu, gde je osnovala prvi Vizuelni studio za intermedijalna istraživanja u eks-Jugoslaviji. Razvijala je sopstvenu umetničku praksu okrenutu eksperimentalnom slikarsktvu i novoj umetničkoj praksi, interdisciplinarnom pristupu i novim medijima, akcijama, umetnošću u javnom prostoru, meil artom, instalacijama i video-umetnošću kao novim, konceptualnim kategorijama. Izlagala je na velikom broju grupnih izložbi u zemlji i inostranstvu, a više puta se predstavila i samostalno. Imala je retrospektivnu izložbu u Museo d’Arte Contemporanea Multimediale d’Europa (Domus Jani, 1990) u Veroni.](https://zenskimuzejns.org.rs/wp-content/uploads/2023/01/Bogdanka-Poznanovic-1930-2013-1024x841.jpg)
![KATALIN LADIK (1942) pesnikinja, perfomerka, glumica. Na jugoslovenskog umetničkoj sceni prvi put se pojavljuje kao jedna od osnivačica subotičke avangardne grupe Bosch + Bosch. Njeno multižanrovsko eksperimentalno stvaralašto obuhvata književnost, poeziju i prozu, foničku poeziju, inperpretaciju eksperimentalnih zvučnih kompozicija i radio-igara, glumu, performanse, hepeninge, akcije i mail art. Performansi Katalin Ladikse kao ekstenzija njenog ženskog identiteta mogu se svrstati u subverzivne feminističke prakse. Objavila je 20 zbirki poezije i jedan roman. Dobitnica je nagrade za mir i umetničku hrabrost Lennon Ono Grant for Peace 2016.](https://zenskimuzejns.org.rs/wp-content/uploads/2021/12/katalin-portret-2.jpg)
![ДОБРИЛА НОВКОВ (1947) Балетску школу (тадашња Позоришна школа – Балетски одсек) у Новом Саду уписује 1957. Упоредо са Гимназијом „Светозар Марковић“ завршава и Средњу балетску школу 1966. године. Од другог разреда Балетске школе редовно учествује у балетским представама Српског народног позоришта у Новом Саду. Чланица Балетског ансамбла СНП-а постаје 1966, а само неколико година касније и солисткиња. Од 1973. до 2021. године предаје класичан балет у Балетској школи у Новом Саду. Званично је постала педагог репетитор Балета Српског народног позоришта 1986. године. Шеф Балета Српског народног позоришта била је у сезонама 1988/89, као и 1990/91. Од 1979. до 1990. године писала је текстове о балету за лист Позориште. Приватну балетску школу La Sylphide у Новом Саду отворила је 1991. године.](https://zenskimuzejns.org.rs/wp-content/uploads/2023/09/Dobrila_portret-1-777x1024.jpg)
![Ljubica Krnjaić, po profesiji inženjer zaštite životne sredine – zaštite od požara, članica novosadskog dobrovoljnog vatrogasnog društva „Dr Laza Kostić“, na položaju dugogodišnjeg Sekretara vatrogasnog saveza Grada Novog Sada, predsednica Vatrogasnog saveza Vojvodine, sa zvanjem Višeg vatrogasnog oficira I klase, stručna savetnica, sudski veštak i edukatorka, predstavlja izuzetan primer žene koja je svojim profesionalizmom, znanjem i veštinama stekla ugled, najviše položaje i najviše zvanje u okviru organizacija dobrovoljnog vatrogastva.](https://zenskimuzejns.org.rs/wp-content/uploads/2023/12/Lubica-K.png)
Digitalna platforma ŽeNSki muzej bavi se istraživanjem, digitalizacijom, sistematizacijom i javnim predstavljanjem ženskog i feminističkog nasleđa (umetnost, teorija, zadužbinarstvo, aktivizam, svakodnevni život), kao i aktuelnog ženskog stvaralaštva i delovanja u Novom Sadu (i Vojvodini) na način da predstavljena građa bude javno dostupna i pretraživa.
Virtuelni ŽeNSki muzej pokrenuo je Savez feminističkih organizacija (Re)konekcija 2019. godine uz podršku Uprave za kulturu grada Novog Sada, sa ciljem da digitalizuje arhivsku građu i učini je dostupnom javnosti, predstavi istoriju ženske kulture, okupi i poveže istraživačice, istoričarke, teoretičarke, umetnice, aktivistkinje…
ŽeNSki muzej je odgovor na odnos institucija prema ženskom stvaralaštvu, diskriminatorne udžbenike, enciklopedije, školske programe, nevidljivost unutar kulturnog nasleđa i istorije.
Uredništvo: Silvia Dražić, Vera Kopicl, Gordana Stojaković
web: Mirjana Isakov